Toolbar

Ansambl za suvremeni ples "SJENE" u lipnju 2008.  godine izašao je  pred naše sugrađane sa svojom drugom cjelovečernjom predstavom, plesnim performansom  pod nazivom "Duša moje sjene".

Ovaj projekt, čiju koreografiju i idejno rješenje potpisuje voditeljica ansambla Zorana Mihelčić rezultat je i združenih snaga  nekoliko istaknutih šibenskih mladih umjetnika – dvanaest darovitih plesačica, članica stalne postave plesnog ansambla, zatim vjerne suradnice ovog ansambla kazališne kostimografkinje Sare Lovrić Caparin, virtuozne mandolinistice Sanje Vrančić, nagrađivane šibenske gimnastičarke Lee Balja kao  i iskusnog kazališnog scenografa Branka Lovrića Caparina.  Sa ovom predstavom, u  srpnju 2009.g odine,  Sjene su uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, predstavile Hrvatsku gostovanjem u Crnoj gori na 17. Kotorskom festivalu pozorišta gostujući van konkurencije na svečanom zatvaranju Festivala.  Ista predstava pozvana je i u Zagreb u ožujku 2010. Godine, gdje je izvedena pred prepunim gledalištem Centra za kulturu Trešnjevka u Zagrebu.

 

Sadržaj:

Radnja nema određeno mjesto ni vrijeme zbivanja. Događa se svagdje i u svako vrijeme.  Priča je to o trenutku izvučenom iz unutarnjeg života jedne nesretne duše, o sukobljavanju njezinih različitih osobnosti, koje će oku gledatelja biti predočene kao ples i igra sjena...

Tijekom samog performansa, povremeno nam se javlja glas, koji u sebi utjelovljava podsvijest, savijest, strah od smrti, neuzvraćene ljubavi i još mnogo toga što spava u svakom od nas. Predstavljajući nam se kao Spavač, taj nas lik svojim razmišljanjima, kaotičnim putevima, uvodi u tzv. Dolinu Sjena, a zapravo u svoje dvojbe i strahove u kojima će mnogi od nas i svoje prepoznati.

Plesači u ovoj priči odraz su naših najrazličitijih duševnih stanja, to su samo sjene, bića bez ideala, koja žive na pola, samo ovdje i sada. Metaforički su prikaz ljudi oko nas, nikad posve zadovoljnih, sputanih pisanim i nepisanim pravilima zajednice. Sami kostimi simbolično ukazuju na to kako se svi zapravo skrivamo pod nekakvom maskom, rijetko otkrivamo dušu, ronimo unutar sebe i svojih skrivenih misli strahujući da bi zbog naših snova, jednom otkriveni, brzo bili odbačeni. No ipak, u govoru njihovih tijela prepoznajemo i njihove snove, koje leže zatočene u sjeni njihove duše. U ovom mozaiku mračnih razmišljanja oni nakratko dožive svoj bljesak, trenutak iskrenosti i slobode.

Za razliku od ostalih  identičnih likova, jedna od plesačica, simbolizira mladost, nevinu i neiskvarenu osobu čiste duše, koja još nije  stekla ono životno iskustvo koje sa sobom neumoljivo donosi i gorčinu. Sudbinski glas Spavača unosi nemir u njen  unutarnji život, jer u njemu prepoznaje sebe i mračan put pred sobom. U priči se pojavljuje i njena noćna mora – Vladarica. Pompozni lik velike vladarice u sebi utjelovljava sve negativne osobine današnjeg čovjeka, sebičnost, pohlepu, oholost i konformizam. Plesačica, neiskvarena duša, opire se izazovima Vladarice, bezdušnog stvorenja i bori se da ostane čista i slobodna. Priča završava neočekivanim obratom : Vladarica, bez duše gubi svoju moć pobijeđena mnogo jačom snagom – dušom i ljubavlju,  dok Vladaričina žrtva, izgubivši dušu, preuzima masku Vladarice i odlazi u Dolinu Sjena...